Način rada
Način rada sistemskog obiteljskog terapeuta
U sistemskoj obiteljskoj psihoterapiji, terapeut ima ključnu ulogu u procesu terapije kroz nastojanje da omogući svakom članu obitelji da izrazi svoje osjećaje, potrebe i brige. Uz njegovu podršku obitelj bolje komunicira, razumije i mijenja obrasce ponašanja i međusobnih odnosa koji uzrukuju teškoće. Sistemski terapeut ne usmjerava obitelj prema određenom rješenju, već pomaže da se razviju vlastita rješenja, istraže različite perspektive i sagledaju rezilijentnosti i vulnerabilnosti sistema.
Tehnike koje se koriste ovise o terapijskoj školi ili pravcu, a u svrhu razumijevanja obiteljske dinamike i pomaganju članovima obitelji da prošire prostor međusobnog razumijevanja i otkriju nove načine suradnje.
Neki modeli sistemsko obiteljske terapije uključuju suradnju s koterapeutom ili timom.
Terapijski susreti obično traju od 60 do 90 minuta, ovisno o broju članova obitelji. Intervali između susreta su od tjedna do nekoliko tjedana. Odluka o tome, kao i o terapijskim ciljevima donosi se u suradnji s klijentima.
Neke od intervencija koje sistemski terapeuti mogu koristiti:
1. Skuplturiranje obitelji: Terapeut ili jedan član obitelji raspoređuje članove obitelji tako da simbolički prikaže kako on vidi i osjeća trenutne odnose, odnose u prošlosti ili kakve bi odnose želio vidjeti u budućnosti u obitelji. Kao alternativa, mogu se koristiti predmeti poput kamenja, školjki, gumbi i sl.
2. Preuokviravanje problema: Terapeut kao intervenciju uvodi novi ili drugačiji pogled na problem. Uključuje potpuno nov način promatranja situacije, a ne relativno male promjene, kako bi obitelj kroz „gledanje“ drugim očima mogla razviti nove obrasce ponašanja ili pronaći rješenje problema (konflikti u partnerskom odnosu mogu biti prilika za održavanje strasti u odnosu, ne borba za moć).
3. Debalansiranje: Terapeut koristi sebe kako bi promijenio dinamiku odnosa, pridružuje se članu obitelji koji je u podređenom položaju ili ignorira dominantni odnosno centralni par, s ciljem promjene hijerarhijskih odnosa članova obitelji.
4. Paradoksalna intervencija: Terapeut predlaže pojačavanja ponašanja koje treba mijenjati, šalje se poruka klijentima kako se članovi obitelji mijenjaju nemijenjanjem. Koristi se zbog uvjerenja kako u obitelji postoji otpor prema promjeni. Ne koristi se u situacijama akutne psihičke dekompenzacije, akutne reakcije tuge, žalovanja, nasilja, pokušaja samoubojstva.
5. Detriangulacija: Tehnika restrukturiranja odnosa između dvoje ljudi u kojem balans drži treća osoba koja svojom ulogom i prisutnošću u tom odnosu smanjuje tenzije i održava homeostazu.
