O školi
Sistemska obiteljska terapija najčešće se spominje u radu s obiteljima kao sustavima koje treba gledati u cjelini te je cilj terapije promijeniti obiteljske obrasce ponašanja koji ne doprinose funkcionalnosti obitelji i poboljšati međusobne odnose unutar obitelji. Terapeuti ovog usmjerenja smatraju kako problemi u obitelji nisu uvijek uzrokovani jednim članom obitelji, već su rezultat interakcija i dinamike između svih članova obitelji. Stoga se u sistemskoj obiteljskoj terapiji proučava način na koji se članovi obitelji međusobno povezuju, razgovaraju i reagiraju jedni na druge. To je jedan od najvrjednijih doprinosa psihoterapiji zbog toga što obiteljske snage i resurse, ali i izazove, nosimo unutar sebe gdje god išli i što god radili.
Ono što je nastalo u odnosu može biti popravljeno u odnosu. Murray Bowen
Centar za sistemsku obiteljsku psihoterapiju osnovan je s ciljem edukacije sistemskih obiteljskih psihoterapeuta i promocije sistemske obiteljske psihoterapije.
Citat: Sada mi je jasno da je obitelj mikrokozmos svijeta. Da bismo razumjeli svijet, možemo proučavati obitelj: pitanja poput moći, intimnosti, autonomije, povjerenja i komunikacijskih vještina vitalni su dijelovi koji stoje u osnovi našeg života u svijetu. Promijeniti svijet znači promijeniti obitelj. Virginia Satir
Sistemska obiteljska psihoterapija
Sistemska obiteljska psihoterapija oslanja se na ideju kako sistemi, posebice obitelj, imaju u sebi potencijal za podršku rastu i razvoju svakog pojedinca te je životne teškoće moguće razriješiti u kontekstu odnosa s drugim ljudima koji nas okružuju. Sistemski način razmišljanja uzima u obzir i širi društveni kontekst, kao što su društvo, socioekonomski status i kultura kojima svatko od nas pripada.
Sistemska obiteljska terapija najčešće se spominje u radu s obiteljima kao sustavima koje treba gledati u cjelini te je cilj terapije promijeniti obiteljske obrasce ponašanja koji ne doprinose funkcionalnosti obitelji i poboljšati međusobne odnose unutar obitelji. Terapeuti ovog usmjerenja smatraju kako problemi u obitelji nisu uvijek uzrokovani jednim članom obitelji, već su rezultat interakcija i dinamike između svih članova obitelji. Stoga se u sistemskoj obiteljskoj terapiji proučava način na koji se članovi obitelji međusobno povezuju, razgovaraju i reagiraju jedni na druge. To je jedan od najvrjednijih doprinosa psihoterapiji zbog toga što obiteljske snage i resurse, ali i izazove, nosimo unutar sebe gdje god išli i što god radili.
Na svijetu ne postoje pojedinci, samo fragmenti obitelji. CarlWhitaker
Povijest razvoja sistemske obiteljske terapije
Obiteljska terapija i sistemska praksa razvile su se kroz drugu polovicu 20. stoljeća do danas u heterogeno polje različitih modela i škola koje počivaju na zajedničkim temeljnim pretpostavkama.
Njihov razvoj obuhvaća tri glavne faze. Prva faza oslanja se na kibernetiku prvog reda odnosno teoriju sistema. U sklopu nje se razvija Minuchinov strukturalni pristup koji proučava prirodu obiteljskih odnosa (hijerarhija, granice), rana Palo Alto Batesonova grupa te strateški pristupi koji se usmjeravaju na problematične obiteljske obrasce i njihovu promjenu.
Ljudsko iskustvo identiteta sastoji se od dva elementa: osjećaja pripadanja i osjećaja odvojenosti od drugih. Laboratorij u kojem se ti sastojci miješaju i dijele je obitelj. Salvador Minuchin
U drugoj fazi prelazi se na kibernetiku drugog reda, koja se razvija kao kritika na previše mehanicističko gledanje obitelji i nudi ideju o kokreiranju značenja, pri čemu terapeut postaje suradnik umjesto ekspert. Treća faza između ostalog obuhvaća postmodernistički pristup, de Shazerovu kratku terapiju usmjerenu na rješenje i narativni pristup, koji proizlaze iz ideje da se realnost konstruira u interakciji te da kultura i kontekst imaju veliki značaj.
Razvoj sistemsko obiteljske terapije bio je vrlo raznolik i plodan, rezultiravši brojnim pravcima i školama, zbog čega se ponekad može učiniti kompleksnim. Upravo se zato suvremeni razvoj obiteljske terapije (takozvana četvrta faza) usmjerava na povezivanje različitih škola i pristupa u jedan koherentan set vještina.
Razgovor o problemima stvara probleme, razgovor o rješenjima stvara rješenja. Steve de Shazer
Efikasnost sistemskog pristupa – praksa zasnovana na dokazima
Obiteljska sistemska psihoterapija pokazala je visoku učinkovitost u tretiranju različitih problema u obitelji. Kao terapijski pristup ona se usredotočuje na razumijevanje međuodnosa i uzoraka ponašanja unutar obiteljskog sustava te na poticanje promjene na razini cjelokupne obitelji, a ne samo pojedinaca.
Mnoge studije pokazale su da je sistemski pristup obiteljskoj terapiji učinkovit u smanjenju simptoma mnogih mentalnih i emocionalnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, psihosomatske smetnje, poremećaji prehrane, ovisnosti, problemi u ponašanju kod djece, problemi u partnerstvu i obiteljski konflikti.
U nekim je slučajevima sistemski pristup čak pokazao veću učinkovitost u odnosu na druge terapijske pristupe kao što je individualna terapija.
Važno je napomenuti da svaka obitelj ima svoje specifične potrebe i da učinkovitost terapije ovisi o brojnim faktorima, uključujući vrstu problema, individualne potrebe članova obitelji i kvalitetu terapeutskog odnosa. No, općenito gledajući, obiteljska sistemska psihoterapija ima značajnu učinkovitost u poboljšanju međusobnih odnosa i kvalitete života unutar obitelji.
Saznajte što djeluje i učinite više toga. Steve de Shazer
Obiteljska terapija korisna je u bilo kojoj situaciji u kojoj neka zapreka utječe na članove obitelji, na funkcioniranje sistema i njegov potencijal za podršku. Konkretnije, sistemska obiteljska terapija pokazala se uspješnom u pomoći pojedincima i obiteljima koji se nose s promjenama i izazovima koje donosi prolazak kroz životne cikluse, s tugovanjem, kroničnim bolestima, traumama, ovisnostima, zatim obiteljskim ili partnerskim krizama, teškoćama u dječjoj i adolescentnoj dobi te raznim psihičkim bolestima kao što su depresija i shizofrenija. Osim širokog raspona tema u kojima je relevantna, može se primjenjivati kao individualna terapija, partnerska, s nekoliko članova obitelji, s čitavim obiteljima, kao i proširenim sistemima te u organizacijama.
Teško je zamisliti kako bilo koje ponašanje u prisutnosti druge osobe može ne biti komunikacija o viđenju prirode odnosa s tom osobom i kako može ne utjecati na tu osobu. Paul Watzlawick
https://europeanfamilytherapy.eu/family-therapy/why-family-therapy/
Način rada sistemskog obiteljskog terapeuta
U sistemskoj obiteljskoj psihoterapiji, terapeut ima ključnu ulogu u procesu terapije kroz nastojanje da omogući svakom članu obitelji da izrazi svoje osjećaje, potrebe i brige. Uz njegovu podršku obitelj bolje komunicira, razumije i mijenja obrasce ponašanja i međusobnih odnosa koji uzrukuju teškoće. Sistemski terapeut ne usmjerava obitelj prema određenom rješenju, već pomaže da se razviju vlastita rješenja, istraže različite perspektive i sagledaju rezilijentnosti i vulnerabilnosti sistema.
Tehnike koje se koriste ovise o terapijskoj školi ili pravcu, a u svrhu razumijevanja obiteljske dinamike i pomaganju članovima obitelji da prošire prostor međusobnog razumijevanja i otkriju nove načine suradnje.
Neki modeli sistemsko obiteljske terapije uključuju suradnju s koterapeutom ili timom.
Terapijski susreti obično traju od 60 do 90 minuta, ovisno o broju članova obitelji. Intervali između susreta su od tjedna do nekoliko tjedana. Odluka o tome, kao i o terapijskim ciljevima donosi se u suradnji s klijentima.
Život terapeuta je život služenja u kojem svakodnevno nadilazimo svoje osobne želje i usmjeravamo svoj pogled prema potrebama i rastu drugoga. Uživamo ne samo u rastu našeg klijenta, već i u efektu mreškanja – blagotvornom utjecaju koji naši klijenti imaju na one koje dotaknu u životu. Irvin D. Yalom
Neke od intervencija koje sistemski terapeuti mogu koristiti:
- obitelji: Terapeut ili jedan član obitelji raspoređuje članove obitelji tako da simbolički prikaže kako on vidi i osjeća trenutne odnose, odnose u prošlosti ili kakve bi odnose želio vidjeti u budućnosti u obitelji. Kao alternativa, mogu se koristiti predmeti poput kamenja, školjki, gumbi i sl.
- Preuokviravanje problema: Terapeut kao intervenciju uvodi novi ili drugačiji pogled na problem. Uključuje potpuno nov način promatranja situacije, a ne relativno male promjene, kako bi obitelj kroz „gledanje“ drugim očima mogla razviti nove obrasce ponašanja ili pronaći rješenje problema (konflikti u partnerskom odnosu mogu biti prilika za održavanje strasti u odnosu, ne borba za moć).
Komunikacija je za odnos ono što je disanje za život. Virginia Satir
- Debalansiranje: Terapeut koristi sebe kako bi promijenio dinamiku odnosa, pridružuje se članu obitelji koji je u podređenom položaju ili ignorira dominantni odnosno centralni par, s ciljem promjene hijerarhijskih odnosa članova obitelji.
- Paradoksalna intervencija: Terapeut predlaže pojačavanja ponašanja koje treba mijenjati, šalje se poruka klijentima kako se članovi obitelji mijenjaju nemijenjanjem. Koristi se zbog uvjerenja kako u obitelji postoji otpor prema promjeni. Ne koristi se u situacijama akutne psihičke dekompenzacije, akutne reakcije tuge, žalovanja, nasilja, pokušaja samoubojstva.
- Detriangulacija: Tehnika restrukturiranja odnosa između dvoje ljudi u kojem balans drži treća osoba koja svojom ulogom i prisutnošću u tom odnosu smanjuje tenzije i održava homeostazu
Problem je problem, osoba nije problem. Michael White i David Epston